Na najnižem mjestu na Zemlji, more brzo umire i niko ne zna kako ga spasiti

Mrtvo more se nalazi na granici izraelske, jordanske i palestinske teritorije i predstavlja mjesto krajnosti. To je najniža tačka na planeti, 427 metara ispod nivoa mora. Također je jedno od najslanijih vodenih tijela na svijetu, gotovo 10 puta slanije od okeana, što vodu čini tako gustom da ljudi mogu bez napora plutati po njenoj površini.

Alarmantne promjene

Ali ova jedinstvena vodena površina umire. Svake godine se povlači za 1,2 metra, jer uticaji ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena uzimaju veliki danak. Tokom proteklih pet decenija, njena površina se smanjila za otprilike trećinu. Kako se voda povlači, stvara se novi pejzaž vrtača i obala prekrivenih solju koji je istovremeno zapanjujuće lijep i jeziv podsjetnik da je budućnost Mrtvog mora neizvjesna, piše CNN.

Ben Zaken, koji vodi kompaniju Salty Landscapes iz Mitzpe Shalema, naselja na palestinskoj Zapadnoj obali, već više od 12 godina vodi ljude na Mrtvo more. To mu je omogućilo da bude u prvom redu s obzirom na alarmantne promjene.

Njegove ture brodom su ranije polazile s plaže Mineral, južno od Mitzpe Shalema, ali je bio prisiljen da se preseli kada su je vrtače zatvorile 2015. godine. Njegova trenutna lokacija je za sada sigurna, ali se krajolik brzo mijenja. „Svake godine dobijemo oko sedam i po metara nove obale“, rekao je Ben Zaken.

Postoje brojni planovi za spašavanje Mrtvog mora, ali godine prolaze, a malo se dešava jer troškovi, napeta regionalna politika i nedostatak političke hitnosti ometaju djelovanje, rekli su stručnjaci za CNN. Ukoliko se nešto ne preduzme, svijet rizikuje gubitak jedinstvenog ekosistema, upozorili su.

„To je blago“, rekao je Peleg Gottdiener iz EcoPeace Middle East, organizacije izraelskih, jordanskih i palestinskih ekologa. „Nema ništa slično Mrtvom moru.“

Propast Mrtvog mora

Ovaj pojas slane vode bez izlaza na more tehnički je jezero. Voda ulazi iz rijeke Jordan, koja izvire na granici Sirije i Libana, teče kroz Galilejsko jezero u sjevernom Izraelu, a zatim nastavlja svoj put prema jugu prema Mrtvom moru, s Jordanom s jedne strane i Izraelom i okupiranom palestinskom Zapadnom obalom s druge.

Tokom decenija, rijeka Jordan i njena glavna pritoka Jarmuk smanjile su se jer su ih Izrael, Sirija i Jordan pregrađivali i preusmjeravali kako bi ugasili žeđ ljudi, usjeva i stoke. Rijeka je nekada prenosila 1,3 milijarde kubnih metara vode do Mrtvog mora; taj broj je pao na otprilike 100 miliona kubnih metara.

Industrija vađenja minerala je drugi glavni pokretač pada.

Krajem 1970-ih, Mrtvo more se podijelilo na dva bazena, sada odvojena pojasom kopna. Dublji sjeverni bazen, gdje Ben Zaken organizira svoje brodske ture, prirodni je ostatak mora. Južni bazen je vještački održavan, sastavljen od niza industrijskih bazena za isparavanje.

Kompanije na izraelskoj i jordanskoj strani - Dead Sea Works i Arab Potash Company - pumpaju vodu iz sjevernog bazena u bazene. Voda isparava na suncu ostavljajući za sobom slanu vodu bogatu mineralima, iz koje kompanije vade minerale, uključujući potašu i magnezijum, za gnojiva i druge industrijske namjene.

Klimatske promjene

Postoji još jedna sila na djelu: klimatske promjene. Suše postaju sve jače i duže, a padavine rjeđe. Čak i bez preusmjeravanja rijeka i industrije, postoje dokazi da bi utjecaji klimatskih promjena uzrokovali smanjenje Mrtvog mora, iako mnogo sporije, rekla je Yael Kiro, geohemičarka u Weizmannovom institutu za nauku, koja proučava Mrtvo more.

Kako se smanjuje, Mrtvo more se mijenja. Postaje još slanije. Od 1980-ih, koncentracije soli u vodi postale su previsoke da bi ostale rastvorene, rekao je profesor Nadav Lensky, direktor Opservatorije Mrtvog mora pri Geološkom zavodu Izraela.

Zbog toga sol formira čvrste kristale, koji poput snijega plove niz morsko dno, stvarajući prirodne skulpture od soli. Većina kristala se nakuplja kao slojevi soli koji formiraju složene strukture koje mogu poprimiti mnoge oblike, pod utjecajem temperature vode i struja. Neki izgledaju kao dimnjaci, drugi kao kupole ili gljive.

Povlačenje vode također mijenja pejzaž na opasniji način.

Apokaliptičan osjećaj

Na ulazu u Ein Gedi, nekada popularno ljetovalište na Mrtvom moru koje je sada trajno zatvoreno, veliki žuti znak glasi "zabranjen ulaz za pješake". Ubrzo postaje jasno zašto. Put prema obali izdubljen je ogromnim, kružnim vrtačama.

Da biste se približili vodi, morate se probijati pored vrtača i preko srušenih palmi. Restoran, svlačionice i benzinska pumpa stoje napušteni bliže obali. Niz polomljenih stepenica vodi do plaže koja je sada toliko udaljena da ju je nemoguće vidjeti. Odmaralište ima jeziv, gotovo apokaliptičan osjećaj.

Vrtače koje su zatvorile Ein Gedi i druge plaže Mrtvog mora direktna su posljedica povlačenja vode, rekao je Kiro. Brzi pad nivoa vode omogućava slatkoj vodi da prodre u tlo, rastvarajući drevne slojeve soli i stvarajući podzemne šupljine. Kada one preveliko narastu, tlo iznad se na kraju urušava, uzrokujući iznenadno i bez upozorenja otvaranje vrtača.

Sada oko Mrtvog mora postoji više od 6.000 vrtača koje prijete preduzećima i stanovnicima, kao i turizmu, koji se na izraelskoj strani sada gotovo isključivo nalazi u industrijskom južnom bazenu. Malo turista će vjerovatno shvatiti da se kupaju u vještačkom bazenu za isparavanje.

Izraelsko Ministarstvo zaštite okoliša odbacilo je tvrdnje o nedostatku hitnosti, ali je dodalo da „konstantno smanjenje nivoa Mrtvog mora predstavlja ozbiljan ekološki problem od nacionalnog i regionalnog značaja".

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad